CroatianEnglishFrenchGermanItalianPortugueseRussianSpanish

PROPOVIJED fra Marinka Šakote NA MLADIFESTU petak, 3. 8. 2018.

treci132018

04/08/2018

U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere. (Mt 13, 54-58)

 

Isus u svom zavičaju nije učinio mnogo čudesa. Zašto nije?

Matej nam kaže: Zbog nevjere ljudi u tom kraju!

Čudno je da su to bili vjernici, ljudi koji su bili u sinagogi, slušali Božju riječ, izvršavali vjerno zakone, a Matej kaže da je nevjera uzrok njihova odbijanja Isusa!

Ova nas situacija uči da je moguće biti u sinagogi, u crkvi, sudjelovati u molitvi, a imati nešto što nas sprječava da se susretnemo s Isusom.

Moguće je biti blizu Isusu, a daleko od njega.

Pogledajmo izbližega što se događalo u sinagogi.

 

Ljudi iz Isusova zavičaja gledaju i slušaju Isusa kako naučava u njihovoj sinagogi.

Možemo pretpostaviti da je Isus govorio velike stvari.

I ovi ljudi su to primjetili i priznaju da je Isus govorio mudre stvari! I da je imao čudesne sile!

Sve to oni konstantiraju! Sve to oni vide.

Isus je vjerojatno uputio neku snažnu poruku preko neke lijepe i prikladne slike iz života, iz prirode kao što je to običavao činiti...

Ali ta njegova riječ ipak pada na kamenito tlo njegovih slušatelja. Ne dopire do njih. Oni su se čak sablaznili, skandalizirali. Skandalon znači - prepreka na putu. Između njih i Isusa nastala je velika prepreka, veliki zid.

Umjesto da se otvore poruci koju je Isus htio uputiti, njegovoj mudrosti, umjesto da se u njima postavilo pitanje što to ovaj želi reći, o čemu to govori, odnosi li se to na mene, umjesto takvih pitanja oni postavljaju jedno drugo: «Odakle ovomu ta  mudrost i te čudesne sile?»

Isus njima upućuje poruku, mudru poruku, a oni se zatvaraju prema njemu, vraćaju temu na njega i počinju se baviti njime: Otkud ovomu takva mudrost?

 

Pitamo se sada što se događa s njihovim pogledom kad su postavili to pitanje. Uočavamo da je njihov pogled prošao priličan put.

Nakon što je Isus izrekao mudre riječi i pokazao čudesne sile, njihov pogled silazi s Isusa i ide u potragu za odgovorom na pitanje «odakle njemu to»!

Njihov pogled sada traži uzroke i zaustavlja se na Isusovoj obitelji: Drvodjeljin sin, majka Marija...

A potom se njihov pogled ponovno vraća na Isusa.

I sad ga promatraju kroz njegovu obitelj.

A njegova obitelj (Josip - drvodjelja; majka - Marija) - jednostavne, priproste osobe.

I tu njihova misao zastaje! Ne može dalje! Pred zidom su!

I stvaraju zaključak: Nemoguće je! Nemoguće je da on ima takvu mudrost i takve čudesne sile a dolazi iz takve jednostavne obitelji! Znamo ga! Nešto tu nije u redu!

Što se dogodilo?

Znanje koje su imali o Isusu pretvorilo se u nepremostivu barijeru preko koje nikako nisu mogli prijeći!

I tako su se zatvorili!

U njihovim srcima nastalo je nepovjerenje prema Isusu, blokada i Isus nije mogao doprijeti do njih!

Stvorila se čudna atmosfera zatvorenosti, sumljičavih pogleda i nepovjerenja zbog čega Isus nije mogao djelovati.

 

Iz ovoga možemo puno naučiti o našoj nutrini, o onome što se u nama događa, a što je jako važno za naše odnose i prema Bogu i prema ljudima.

Nazarećani koji su u sinagogi nisu svjesni da njihov pogled nije bio čist, da se u njihov pogled, zapravo u srce, nešto uvuklo i da je to nešto odlučivalo o njihovu gledanju i razmišljanju!

Nisu svjesni da je nešto drugo radilo na stvaranju slike o Isusu, da je nešto drugo oblikovalo njihovu sliku o Isusu!

Nisu svjesni da Isusa ne vide čisto - kao njega, nego da ga gledaju kroz nešto drugo - kroz njegovu obitelj!

Ovo nam pruža priliku za veliku školu o čovjekovu srcu!

U srcu se stvara slika o drugima! U srcu se kreira naše gledanje i razmišljanje.

Sjetimo se Isusovih riječi: «Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo je tamno.“ (Lk 11, 34)

Kad je u nama svijetla, dobra, pozitivna misao, tada takva misao kreira naše gledanje. Ako je u nama pak negativna misao o nekome ili negativni osjećaji, tada oni sudjeluju u stvaranju slike o toj osobi.

Netko reče: “Ako upitaš muhu ‘Ima li ovdje u okolini cvijeća?’, ona će reći: ‘Ne znam: ali tamo dolje ima mnogo konzervi, smeća, prljavštine’, pa će ti nabrojati sva smetlišta koje je obišla. A ako upitaš pčelu: ‘Jesi li vidjela neku prljavštinu u okolici?’, reći će ti: ‘Prljavštinu? Ne, nisam ju vidjela nigdje; ovdje je sve puno mirisnog cvijeća’ i ispričat će ti kojeg sve cvijeća ima po vrtovima i poljima i tako dalje. Vidiš, muha zna samo gdje postoji smeće, dok pčela zna gdje je cvijetnjak…
Koliko sam shvatio, jedni ljudi sliče pčeli, a drugi muhi. Oni koji sliče muhi u svakoj situaciji traže samo ono loše i zaokupljeni su time. Nigdje ne vide ništa dobro. Oni koji sliče pčeli, svugdje nalaze samo ono što je dobro.

 

Sjetimo se one druge Isusove riječi: «Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.»

Barem tri stvari izvlačimo iz ovoga.

a) Srce odlučuje o gledanju!

b) Srce može biti nečisto!

c) Srce treba čistiti kako bismo mogli vidjeti.

 

Pred oltarom ali i u svakodnevici imamo prilike vidjeti fotoraparate... Ljude koji fotografiraju mobitelima....

Ljudske oči i fotoaparat imaju sličnosti, ali se u bitnom razlikuju.

Fotoaparat «uhvati» stvarnost onakvu kakva je u trenutku fotografiranja i «zaledi» je. Oko, naprotiv, stvarnost komentira i oblikuje, nešto joj dodaje a nešto oduzima.

Kada se promatra krajolik, o njegovu izgledu odlučuje ne samo oko nego i vrijeme. Pogled na planinu ili s planine nije isti kad je dan sunčan i kad je oblačno. Pored izvanjskih čimbenika u kreiranju slike o krajoliku uključena je i čovjekova nutrina. Priroda izgleda drukčije kad je čovjek radostan, a drukčije kad je umoran, pospan ili neraspoložen.

Pogledajmo još neke primjere kako funkcionira naše gledanje:

Kad je netko zaljubljen, tada tu osobu gleda na poseban način... Idealizira je... Sve je lijepo... Lijepa je kako hoda! Lijepa je kako se smije! Lijepa je kako gleda! Kako šuti! - Sve je u nje lijepo!

Kad dvojica gledaju treću osobu, tu istu osobu oni će vidjeti različito.

A razlog za to leži u čovjekovoj nutrini. Ako su u srcu zavist ili ljubomora, gledanje će biti pod njihovim utjecajem, a ako je ljubav, osoba će drukčije izgledati.

Sjetimo se Isusove prispodobe: Milosrdni otac i stariji sin promatraju istu osobu - mlađeg sina, odnosno brata... I različito ga gledaju.

Možemo iskrivljeno promatrati osobu druge nacije, druge vjere, druge stranke, susjeda...

Zato Isus kaže: Nemoj vaditi trun iz oka drugoga prije nego izvadiš balvan iz svoga oka, iz svoga srca!

Najprije je važno biti svjestan da u nama, u našem srcu, može biti nešto što uzrokuje iskrivljeno gledanje. I trebamo činiti sve da to otkrijemo!

Ne žalimo truda shvatiti kakvo je staklo kroz koje gledamo. Da to staklo može biti isprljano!

Na naše oči se množe navući neki sloj koji iskrivljuje naš  pogled.

Sjetimo se koliki je balvan bio u očima ljudi koji su promatrali onu ženu koja je pogriješila pa su podigli kamen da bace na nju!

Zamislimo koliki je balvan bio u oku starijeg brata iz prispodobe pa nije mogao prijeći prag kuće i zagrliti mlađeg brata!

Zamislimo kakve su se negativnosti uvukle u oči i u srca farizeja koji su prigovarali Isusovim učenicima: «Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?!»

Što je utjecalo na odluku svećenika i levita da se ne zaustave pored onog ranjenog nego da nastave put?

Što se uvuklo u srce dvojice Isusovih učenika koji se tužni vraćaju iz Jeruzalema u Emaus?

Natanael je mogao otići u krivom smjeru kad je od Filipa čuo da Isus potječe iz Nazareta. Njegova reakcija je bila pod utjecajem predrasude: «Iz Nazareta da može biti što dobro?» (Iv 1, 46)

Ovaj tekst nas uči vrlo važnim stvarima! Da trebamo pripaziti na svoju nutrinu!

Da trebamo pripaziti čime hranimo svoje srce, kakav je sadržaj u nama!

Zamislite kolikim smo utjecajima s izvana i iznutra izloženi! Kako mediji utječu na naše gledanje! Kako ga mogu i žele formirati!

Kako interesi usmjeravaju naše gledanje i razmišljanje!

 

S pravom postavljamo pitanje: Ako je naša percepcija tako nesigurna, ima li smisla truditi se oko spoznaje? Možemo li onda uopće donositi zaključke i sudove o drugima?

Kao što je u srcu uzrok iskrivljenog gledanja, isto tako je u njemu ključ za ispravljanje gledanja. Kako pronaći ključ?

Naši jadi ne nastaju toliko zbog toga što imamo različita mišljenja o istoj stvari nego što nismo svjesni svoga nečistog pogleda.

Da su Nazarećani bili svjesni one predrasude koja se uvukla u njihovo srce, možda bi se stvari drukčije odvijale!

 

Sjetimo se jučer Blanke Vlašić. Ona priča kako se na nekom parkiralištu dogodila velika promjena u njezinu životu. Ona to naziva obraćenje. To je bio tren, buđenje iz sna, otvaranje očiju, otvaranje svijesti!

I odjednom sve je postalo drukčije. Od tada iste stvari, iste osobe, probleme na koje nailazi ona gleda na drukčiji način.

Sjetimo se one majka iz Barcelone koja je rodila 18 djece, a živih je 15. Drugi joj govore: O jadna ti, udovica s 15 djece! A ona kaže: Ja njih slušam kako to govore, ali ja se ovako osjećam: Blago meni, majci okruženoj s 15 djece!

Čovjek drukčije gleda na sebe i na druge kad je u njemu nevjera, nepovjerenje - kao u Nazarećana - a drukčije kad su u njegovu srcu vjera, nada i ljubav.

Kad je naše srce čisto, kad je u njemu ljubav, neprijatelj se tada može promijeniti i pretvoriti u prijatelja. Kad je srce slobodno, tada uspjeh, bogatstvo ili tragedija drukčije izgledaju.

 

Zato smo ovdje u Međugorju pozvani na molitvu srcem! Da se naše srce uvijek iznova otvara Gospodinu i njegovu pogledu! U sakramentu ispovijedi, u svetoj misi... Da gledamo u Isusa u klanjanju, u molitvi pred križem i da mu dopuštamo da mijenja, da oblikuje naš pogled... Da se srce oslobađa u postu srijedom i petkom. Da nutrinu hranimo čitanjem i slušanjem Božje riječi. Krunica na Podbrdu i molitva križnog puta na Križevcu - sve to ima za cilj da nam pomaže u otvaranju pogleda. Izlazeći na brdo da se naše srce transformira, čisti i preobražava kako bismo se kući, u svakodnevicu vraćali s promijenjenim pogledom.

Mi koji smo se večeras okupili ne u sinagogu ali na susret s Isusom, molimo ga da nam otvori oči i srce kako bismo bili svjesni svih blokada ako ih u nama ima: predrasuda, etiketiranja drugih, generaliziranja, idealiziranja ili sotoniziranja drugih, oholosti našeg ega ili kompleksa manje vrijednosti, tvrdoće srca, nepraštanja drugima i sebi, i da naša srca čisti svojim pogledom, onim pogledom kojim je dodirnuo Petrovo srce.

 

Fan box